Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Sv. Misa

Za oltarom je bilo 15 svećenika a među njima i naš dragi p. Luka Rađa u kolicima.



Molili smo našu Kraljicu da mu izmoli ozdravljenje pa da nam se slijedeće godine pridruži u procesiji hodajući vlasitim nogama.

Sv. Misu je predvodio salezijanac don Anto Stojić.



U propovijedi je spomenuo da u Zagrebačkoj nadbiskupiji ima 56 molitvenih skupina i da je naša udruga sigurno među najbrojnijima, jer ima oko 160 molitvenih vijenaca a to znači oko 5000 molitelja. Međutim Bog nas poziva da porastemo i brojem i dubinom u vjeri da ona u nama zaživi i da se dogodi istinska duhovna obnova u našem narodu.Ovdje nas Marija učini i mi smo danas u njezinoj školi: kako povjerovati Božjoj riječi, kako živjeti, kako unapređivati, rasti i produbljivati svoju kršćansku vjeru i kako ju hrabro, odvažno i nadasve u velikoj nadi svjedočiti današnjem svijetu. Nitko nas to ljepše ne bi mogao naučiti od Marije, jer je Marija prva povjerovala. Marija je povjerovala Riječi Božjoj u jednom trenutku kada se je ona očitovala kao jedno veliko i duboko otajstvo, otajstvo Utjelovljenja. Božji plan ide dalje i po nama.
I nas je Bog pozvao da uzmemo svoje mjesto i odgovornost. Svatko od nas ima svoje važno mjesto: otac da stane na kućni prag da brani i promiče život i da odgovorno stane iza svoje obitelji. Majka neka bude majka života svojoj djeci, i duhovnoga života i vjere, da svi mi budemo više Božji.

A kako raste vjera? Ne možemo tražiti drugoga puta doli ovog ponuđenog u riječi Božjoj koju smo danas čuli u Evanđelju ( Preobraženje).Isus je svoje učenike htio poučiti u vjeri. Vidio je da je slaba pa ju je htio ojačati. Rekli su oni doduše da vjeruju ali On je znao da ne vjeruju. Rekao im je: Da, kažete da vjerujete, ali svi ćete se vi razbježati. Ostavit ćete me samoga, zatajit ćete me, izdat ćete me, otići ćete. I tako je i bilo. I evo, uzeo je trojicu svojih učenika sa sobom na brdo Tabor da ih pouči.
I nas je doveo danas ovamo iz svakodnevnih briga da i nas pouči kako je otajstvo Božje veliko i nama ljudima teško razumljivo. Ali i mi smo pozvani da sudjelujemo kao i učenici u vazmenom otajstvu svoga Učitelja i Gospodina. A u tom vazmenom otajstvu bio je križ, muka, smrt i uskrsnuće. Kroz sve je trebalo proći.Sve je to bilo teško. Oni su sve zbog Njega ostavili, ali su se sablaznili kad su čuli da će do uskrsnuća doći kroz muku i smrt na križu među razbojnicima.To nisu mogli prihvatiti, tako daleko nije mogla ići njihova vjera. Da im olakša odškrinuo je vrata tog Božjeg misterija da vide da s druge strane postoji obećanje Božje, sila i snaga, slava Božja i Kraljevstvo Božje. I kad su oni to doživjeli bili su preneraženi. Rekli su: Zaustavi vrijeme, ostat ćemo zauvijek ovdje, ovo je sreća, blaženstvo i ne treba nam ništa više. Ali Isus im je rekao: Ne, moramo u dolinu, u svijet i moramo ispuniti sve što je pisano. U slavu se ulazi putem križa.

I Marija je ušla u otajstvo Božje u velikoj tami i ništa joj nije bilo jasno od svega što joj je anđeo rekao. Uplašila se toga pa ju je anđeo hrabrio: Ne boj se, Marijo. Otajstvo uvijek plaši jer zahtijeva od nas da vjerujemo i da idemo dalje od svoga razumijevanja. Marija samo treba reći da, ostalo je Božje djelo. Marija ulazi u neizvjesnost ali ulazi s vjerom i velikim predanjem: Neka mi bude po riječi tvojoj!To je ono što i mi svi živimo.
Kako vjerovati? Vjera je problem današnjem čovjeku.Mnogi posustaju i odustaju ili vjeruju u nešto drugo lakše: u ideologije, horoskope, saveze, u znanost.
Nije bezvjerstvo koje progoni vjeru nego naša hladnoća, ravnodušnost. Život posustaje i povlači se. Veliki je broj samoubojstava i pokušaja samoubojstava. U čovjeku je nastao jedan ozbiljan kvar nad kojim bismo se svi trebali zamislilti. Neće više biti samo pitanje koliko će nas doći u crkvu nego da li će nas uopće biti. Razbijena je u mladima ona jezgra života, teško se sagledava smisao života i nema nikoga da im pomogne. Oni su sami jer roditelji rade. A to ih mogu naučiti samo roditelji. Svi bismo se tu morali angažirati: i društvo i Crkva.
Mladima treba svjedočanstvo, nešto iz života a ne iz knjiga, oni hoće vidjeti i ako ikoga slušaju, onda slušaju onoga tko je svjedok.

S tim problemima i mi dolazimo pred Gospodina. I nama Isus kaže kao i apostolima: Ne bojte se žrtve jer je žrtva blagoslov. Po žrtvi će vam doći ljubav, a to je ono što najviše trebate. Tako je i k nama došla ljubav: preko Raspetoga na križu. Ne će nas Krist riješiti problema, ali će nas povesti takvim putem gdje se mogu naći rješenja.

Molimo Boga uza sve molitve koje smo danas donijeli ovamo i za dar jače vjere, da budemo hrabriji, da se ne bojimo, da uđemo u život, da damo životu najbolje što imamo.Tad će nam život uzvratiti i bit će nam radostan, drag i svet, i tad će Bog znati da smo doista povjerovali.I možemo danas doista zapjevati pred Marijom:

Na putu života križ čeka nas ljut, daj Majko, nam kaži ti u nebo put!

>

Molitveni vijenac iz Vugrovca



i Kašine



p. Luka odlazi u Krapinske Toplice jer ima još jednu svetu misu u 17 sati.



Mamice, i ja bih se htjela slikati!



Tako, sad sam i ja na slici kraj svoje seke i brace!



Dirigent Josip Pustički nije se štedio.



Hajde, hajde , pjevajte malo življe!




Djeca su naše blago, naša budućnost ali i naša odgovornost!



Prije odlaska još jedno slikanje s Bistričkom Gospom poželjele su organizatorice hodočašća koje su se zatekle u sakristiji.

(Bit će još fotografija, čekam da mi budu poslane!)