Još je davne 1759. godine Antun Kanižlić, hrvatski književnik i slavonski prosvjetitelj, napisao slijedeće:
"Dunavom će prije vode nestati, nego od Nje milost teći prestati. Drava će se natrag vratit nego će se milost skratit, Gospa Diva od Aljmaša, Utočište, Majka naša "
Evo nekoliko povijesnih podataka:
Aljmaš kao katolička župa prvi se put spominje davne 1332. god.
U 18. stoljeću župu Aljmaš preuzimaju osječki isusovci. Pod njihovom brigom bilo je i baranjsko mjesto Laško ( današnji Lug) u kojem se štovala Gospa s Djetetom. Međutim, kako se u Baranji u to vrijeme proširio kalvinizam, koji ne štuje Gospu, postojala je opasnost da Gospin kip bude uništen. Zato su ga isusovci 1704. godine sklonili na sigurnije mjesto. Lađom su ga prenijeli Dunavom u Aljmaš.
Tako je Gospa u Aljmašu našla "utočište" i odmah su k Njoj pohrlile kolone hodočasnika i to hodočašćenje traje i povećava se već više od 300 godina.
1807. god. Aljmaš postaje samostalna župa.
Crkva je nekoliko puta i gorjela, ali je čudesno sačuvana Gospina slika, kopija kipa.
1852. godine biskup J.J.Strossmayer posvetio je novosagrađenu crkvu Pohođenja Marijina i dao u Beču izraditi novi zavjetni kip Marije s Djetetom u lijevoj ruci i žezlom u desnoj ruci.
Nakon 2. svjetskog rata komunisti su na sve načine pokušavali uništiti i zatvoriti aljmaško svetište. Ali nema te sile koja može uništiti ljubav hrvatskog naroda prema Nebeskoj Majci. Nije to uspjelo ni komunistima ni četnicima ni jugovojsci, kada su 1.8.1991. započeli svoj pakleni pohod na Aljmaš. Svi se još sjećamo ( i ne smijemo zaboraviti) onih lađa - teglenica, pretrpanih prestrašenim ljudima s vrećicama u rukama i suzama u očima...Sve su ostavili, svoje domove i Gospu i otišli u progonstvo u Osijek. Ali godinu dana kasnije za njima je došla i Gospa, pronađena u ruševinama crkve, oštećena, bez krune i bez ruke, a Dijete Isus bez obje ruke. No, četnička pobjeda bila je samo prividna i kratkog daha. Zavjetni kip je obnovljen i svečano vraćen u Aljmaš 1.8.1998. godine. Okrunio ga je papa Ivan Pavao II. 7.6.2003. godine za vrijeme svog pohoda Osijeku. Izgrađena je nova crkva slična labudici koja izranja iz Dunava, djelo zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmermann, Ive Gajšaka i Mirka Buvinića.
Nova crkva i predivna oltarna slika - triptih izrađen u tehnici vitraja, koja prikazuje susret Marije i Elizabete. Sve slike i mozaici u unutrašnjosti crkve djelo su akademskog slikara Vladimira Meglića.
Svečana hodočasnička misa 9.lipnja 2007.
Nakon svete Mise, klanjanja euharistijskom Isusu i blagovanja "iz torbe" krenuli smo prema Vukovaru. A o tome u slijedećem javljanju.